Donja Stubica 1997. godine dobila je status grada.

Nalazi se u južnom dijelu Krapinsko-zagorske županije i prostire se na 44 km2. Smještena je u centralnom dijelu sjevernih padina Medvednice, u središtu stubičke doline. Svojim južnim dijelom obuhvaća bujne šume Parka prirode Medvednica, a na sjever prostire se prema dolini rijeke Krapine. Graniči s Gradom Zabokom i Općinom Bedekovčina na sjeveru, na sjeverozapadu s Gradom Oroslavje, na zapadu i jugozapadu s Općinom Stubičke Toplice, na jugu s Gradom Zagrebom, a na istoku s Općinom Gornja Stubica.

Grad Donja Stubica čini 10 naselja; Donja Podgora, Donja Stubica, Gornja Podgora, Hižakovec, Hruševec, Matenci, Milekovo selo, Pustodol, Vučak i Lepa Ves. U njima, prema popisu stanovništa iz 2001. godine živi 5 930 stanovnika.

Prirodno-zemljopisnu osnovu stubičkog kraja čine podgorski i prigorski kraj sjevera Medvednice, te vijenci brežuljaka s veličanstvenim vidikovcima poput Britvičke, Antolovčaka, Kamenjaka i ostalih, koji se protežu između doline potoka Topličina i nizine rijeke Krapina. Stubičkom dolinom protječu potoci bujičnih obilježja: Slani potok, Mesečaj, Reka, Pustodol, Topličina i Lepoveščak. Svi pripadaju slivu rijeke Krapina. Potok Reka protječe centrom Donje Stubice.

Područjem grada Donja Stubica prolazi i 16. meridijan.

Grad Donja Stubica prometno je povezan sa Zagrebom, ali i sa županijskim središtem, Krapinom. Od posebne prometne važnosti su lokalne ceste kojima je Grad povezan sa susjednim područjima u smjeru sjever-jug i istok-zapad, te lokalna željeznica koja povezuje Zabok i Gornju Stubicu. Sa zemljama  Europske unije, stubičko područje povezuje autocesta Zagreb - Macelj.

U klimatskom pogledu stubički kraj pripada toplo-umjereno-kišnoj kontinentalnoj klimi. Zime su relativno blage, ljeta umjereno topla, a jesen je neznatno toplija od proljeća.

Prema bioklimatološkom tumačenju, u stubičkom području razlikujemo četiri podneblja: podneblje višega gorskog pojasa, podneblje nižega gorskog pojasa, podneblje kontinentalnog brdskog pojasa i podneblje ravnica i riječnih dolina. Bogati biljni svijet  u sloju drveća obilježavaju: gorski javor, bukove šume s velikim bogatstvom endemičnih oblika, javor mliječ, hrast kitnjak, obični grab, divlja trešnja, klen, javor, brijest, velelisna lipa, hrast  medunac, crni grab, divlji i obilno rasprostranjeni pitomi kesten, vrba, joha, hrast lužnjak, bijela vrba i crna joha. U sloju grmlja na stubičkom području nalazimo: lijesku, crnu bazgu, gorski brijest, božikovinu, vazdazeleni likovac, planinsku kozju krv, širokolisnu kuriku, glog, kalinu i svib. Čitav prostor obiluje i proljetnicama. Tijekom godine mogu se ubirati šumski plodovi  posebice kesten, gljive, kupine, šipak i ostali.

U gospodarskom smislu razvijena je prerađivačka  industrija (posebice metalska i drvoprerađivačka industrija), uslužne djelatnosti, trgovina i građevina. Trgovina, osim gospodarske ima i tradicijsku vrijednost, pa se tako svake 1. i 3. subote u mjesecu održava tradicionalni „Stubički sajam“.

Poljoprivreda privatnog sektora ide u smjeru poljoprivrede kao dopunskog zanimanja, razvoja obiteljskih gospodarstava i iskorištavanja proizvodnih prednosti specijalizirane robne proizvodnje. Poljodjelske površine najčešće su male, oko jednog hektra. Posljednjih godina sve se više obnavljaju vinogradi, a uz njih i klijeti ili vikendice.

Turističke djelatnosti orijentirane su na zdravstveni, sportsko-rekreacijski i ugostiteljski turizam.

U Stubici, kao tradicijski admistrativnom i upravnom središtu, nalazimo Općinski sud, Državno odvjetništvo, Javnog bilježnika, Suca za prekršaje, Ispostave Županijskih ureda, Centar za socijalnu skrb, te niz drugih državnih i ostalih ustanova i institucija.

Pretpostavka za dalji gospodarski razvoj svakako je razvijena infrastruktura kojoj se nadalje posvećuje velika pažnja, ali isto tako i uređenje prostora (izrađen je Plan uređenja Grada ) koji zajedno s bogatim kulturnim sadržajima i povijesno-spomeničkim nasljeđem čine Donju Stubicu, gradom s prepoznatljivim identitetom.